Kada se pomene pojam zaprega/zaprežni, obično se odmah pomisli na volovsku ili konjsku zapregu, ali trenutno sada se radi o jednoj drugoj vrsti zaprege, to je pseća zaprega. Postoje i ovakve vrste zaprege, nalazimo ih na dalekom Severu. Znajte da, uprkos činjenici da je sada XXI vek, na krajnjem severu, ali i jugu, Zemljine polulopte mogu se videti ove pseće zaprege. Još jedan dokaz koliko su psi dalekog Severa jedinstvene, nesvakidašnje i fascinantne životinje. Ovo su psi izuzetno razvijenog kolektivnog duha i osećaja za zajednicu. Oduvek su bili pouzdana ispomoć svojim gospodarima u predelima između Severnog Polarnika i Severnog Povratnika, heroji ekspedicija na Antarktik, Sibir, Aljasku i severnu Kanadu. Neki su ovekovečeni spomenicima, neki su dospeli i do popularne kulture. Još uvek se pamte hrabri podvizi ovih pasa, i dalje se u pojedinim delovima planete Zemlje mogu ugledati pseće zaprege kako jezde kroz ledenu pustinju. Sećanje na minula vremena, kada su ovi psi predstavljali životno važno sredstvo stanovnika predela dalekog Severa.
Govorićemo ovde o rasama zaprežnih pasa, izuzetnim i veličanstvenim životinjama, odanim do kraja svojim vlasnicima i drugim psima iz svoje grupe. Zajednice zaprežnih pasa, po svom uređenju dosta podsećaju na čopor vukova, gde takođe postoje alfa mužjak i alfa ženka, dok ostatak grupe čine njihovi odrasli potomci. Uglavnom je tako, ali nekada može biti i drugačije, što se ipak ne preporučuje, iz razloga što unutar zajednice mogu izbiti sukobi, koji slabe njihovu efikasnost i produktivnost. Pored načina uređenja zajednice, takođe i spoljnim izgledom dosta podsećaju na vukove, zbog čega se desavalo da u pojedinim filmovima, tako reći glume vukove. Simpatično zaista. Zaprežni psi su veliki genetski potencijal i biološki relikt, sobzirom da se radi o zaista drevnim rasama pasa, od kojih su neke stare i po više hiljada godina. Nažalost, neke od ovih rasa su izumrle, o čemu će takođe biti reči.
Zaprežni psi su dosta miroljubivog temperamenta i prijateljski su nastrojeni, zbog čega su dosta popularni i kao družbeni psi. Vrlo su živahni i razigrani. Uzgajaju se u polarnim, subpolarnim i umerenim predelima severne hemisfere. Snažno su građeni, tela mišićavog i kompaktnog, krupnih kostiju, grudnog koša šireg u odnosu na karlicu. Noge su snažne i stubaste, pogodne za dugo trčanje i uopšteno za prelaženje dugih razdaljina. Leđa su prava i blago zasvođena u plećima, koja su snažna, vilice su izdužene, uši uspravljene, što im daje spomenuti vukoliki izgled. Hod je staložen i graciozan. Rep je dugačak, može biti uspravljen i savijen preko leđa ili pak može stajati ravno, boja dlake je tamna, do čisto bela, može biti dvobojna ili trobojna. Dlaka je gusta i dvoslojna, sa gustim slojem poddlake, koja pse štiti od dugih i hladnih zima, na koje su ovi psi otporni i bez problema mogu boraviti, čak i spavati na otvorenom. Ne predstavljaju im poteškoće čak ni temperature koje se spuštaju i do -60o Celzijusa. Vrlo su izdržljivi, u mogućnosti su da prelaze i po nekoliko stotina kilometara hodajući ili trčeći, poseduju veliku otpornost na bolesti. Imajući u vidu da su dosta rašireni po Svetu, njihov izvorni areal čine sever Severne Amerike i severna Evropa i Azija, tačnije Skandinavija, severna Rusija, Sibir, ruski Daleki Istok, severna Japanska ostrva, Kanada, Aljaska i ostrvo Grenland. Ukratko rečeno, veoma raširen rod pasa.